Opet stižu vijeti o širenju opasnog novog koronavirusa COVID-19. U zemljama regije zabilježeni su smrtni slučajevi i među mladim ljudima
A još uvijek je vrlo daleko - najmanje 6 mjeseci a vjerovatno i više do sigurnog i pouzdanog cjepiva/vakcine za ovaj virus - a još nije pronađena ni dobitna kombinacija lijekova za tretman bolesti COVID-19.
Zbog toga nije mala bojazan da bi tek drugi udar novog koronavirusa najesen mogao posijati pravi užas.
Kao poređenje opasnosti od 2. vala, navodi se i slučaj pandemije od prije 100 godina, koja je odnijela, po nekim procjenama 100.000.000 ljudskih života.
Španjolska ili Španska gripa, tj. groznica, bila je pandemija gripe koja je 1918. godine odnijela između 50 i 100 mil. osoba širom svijeta. Uzročnik te gripe bio je podtip ptičje gripe H1N1.
Pandemija je započela u trećem mjesecu 1918. godine i trajala je sve do šestog mjeseca 1920. godine. Obuhvatila je cijeli svijet, od Arktika do najjužnijih krajeva Zemlje. Od "Španjolke" je oboljela otprilike jedna trećina stanovnika planete (između 500 i 600 miliona), a smrtno ih je stradalo između 10% i 20% oboljelih. Ova zaraze se smatra jednom od najvećih katastrofa čovječanstva i može se mjeriti s epidemijom kuge u 16. stoljeću.
Gdje je počela nije sigurno, no prozvana je španjolskom zbog prvih javljanja o njoj s tog područja. Naime, Španija je bila neutralna država u I. svjetskom ratu, pa se tamo o bolesti moglo slobodno pisati, dok su u zaraćenim državama vijesti o bolesti prolazile kroz ratnu cenzuru.

Dvije medicinske sestre pokazuju kako tretirati oboljele tokom pandemije 1918. godine (Foto: Wikipedia)
Umirale su osobe između 20 - 40 godina starosti, što je neobično za gripu. Virus se je širio vrlo velikom brzinom. Albert Gitchell, vojnik u Fort Rileyu u američkoj saveznoj državi Kansas, 11.03.1918. zabilježen je kao prvi poznati slučaj bolesti, koji je evidentiran kao epidemija upale pluća. Odlaskom na ratišta, američki vojnici i civili prenijeli su pandemiju po cijelom Starom kontinentu.

Prvi val je krenuo u četvrtom mjesecu 1918. godine i bio relativno blag, vrlo sličan tipičnim epidemijama gripe. Najugroženiji su bili bolesni i stariji, dok su se mlađi i zdraviji lako oporavljali. U njemu je umrlo "samo" par miliona ljudi. Dakle, prilično je sličan današnjem COVID-u.
Drugi udar, koji je krenuo u osmom mjesecu 1918., bio je najžešći, dok je treći, koji je krenuo u jesen 1919. godine, bio jači od prvog, ali slabiji od drugog.
Stručnjaci smatraju kako je glavni razlog za veću smrtnost drugog i trećeg talasa bilo to što je uzročnik bolesti, virus A(H1N1), nakon prvog vala evoluirao u smrtonosniji oblik. Pretpostavlja se da se to desilo zbog toga što se virus širio za vrijeme Prvog svjetskog rata. Naime, u normalnim okolnostima civilnog života prirodna selekcija favorizira mutacije virusa prema blažim oblicima. Ljudi koji se jako razbole ostaju kod kuće i uglavnom ne šire bolest, dok blago bolesni nastavljaju s normalnim životom pa blaži soj dobiva više prilike za širenje. U bitkama Prvog svjetskog rata koje su se vodile po rovovima prirodna selekcija bila je obrnuta. Vojnici s blagim simptomima ostajali su tamo gdje su bili, dok su teško bolesni bili prevoženi u prepunim kompozicijama u prepune bolnice, što je omogućilo jače širenje opasnijih mutacija.
(Doznajemo.com/Index/Agencije)